Već neko vrijeme zdravstveno stanje Isidore Bjelice daleko je stabilnije, a ona često i danas u svojim statusima piše misli koje su joj i te kako pomogle u izlječenju.

Opaka bolest sa kojom bori već godinama, naučila je našu poznatu spisateljicu, Isidoru Bjelicu da život posmatra nekim sasvim drugim očima, i iz nekog ugla, iz kog do tada nije gledala na stvari, što je i sama u nekoliko navrata priznala.

Rak jajnika se nekoliko puta vraćao, a ona je iz svake borbe izlazila još jača, i kao pobjednik. I danas Isidora vrlo često napiše poneku riječ o tome kako je potrebno razmišljati i čemu se u životu treba priklanjati, kako bi nam on bio zdraviji i srećniji.

“Tajna srećnog života je u tome da osjećamo zahvalnost i onda kada se čini da imamo sve razloge da proklinjemo i očajavamo” – napisala je ona u svom statusu na instagramu.

Ovo je jedna od mudrosti koje vrijedi imati na umu, i o njoj razmisliti, s obzirom na to da je poznata spisateljica mnogo puta naglasila da su joj u izlječenju pomagale upravo pozitivne misli, te da je mijenjajući sebe i tok svojih misli najviše pomogla sebi, i tome da se svaki put iznova suoči sa opakom bolesti i otjera je, bar privremeno.

“Imam kancer jajnika koji se širi kao požar. Danas mogu da budem u remisiji, a za dva mjeseca na sa mrti. U borbi s rakom nema pravila. Zato sam tragala za lijekom u 12 zemalja” – pričala je Isidora svojevremeno, kada su joj se tek bile pojavile metastaze, ali je uvijek ostajala pozitivna i sa dovoljno volje za životom.

“Dok god nemam metastazu na centru za humor, za mene ima nade. Ali bilo je tako teških dana da nisam mogla ni da se smijem ni da plačem. Kad čovjeku bolest pojede humor, znači da je u opasnoj zoni”, rekla je tada ona.

Zahvaljujući kombinaciji hemioterapije, biološke i imunoterapije 2017. godine uspjela je da pobijedi sve metastaze. Jedna od čudesnih vijesti tada bila je ta da od 70 metastaza više nije imala ni jednu aktivnu, mada je put do toga bio put kroz pakao, kako je objasnila.

Tražila je snagu u porodici, čitaocima, a na kraju shvatila jedno: čovjek je sam sa tim užasom u sebi i ne može se nigdje sakriti, osim u poneki san u kom na tren zaboravi da je bolestan. Ali nije dozvoljeno odustati jer ste onda gotovi. I nikad i nije odustala.